Javnobilježnički ovjeren prijevod

Javnobilježnička ovjera zato nije pečat kvalitete, nego pečat identiteta. Za točnost prijevoda odgovara prevoditelj; javni bilježnik samo dokumentira čija je to odgovornost. Upravo je to razlog zbog kojega ustanove traže javnobilježničku ovjeru: da u slučaju spora ne ostane nejasno tko je sugovornik.

Za koje se dokumente traži javnobilježnička ovjera?

Opće je pravilo ovo: ako dokument stvara pravo, dokazuje status ili nameće obvezu, ustanove su sklone tražiti javnobilježničku ovjeru. Kod informativnih tekstova, promidžbenih materijala i dopisivanja unutar ustanove ovjera se pak obično ne traži.

Skupina dokumenata	Primjeri	Potreba za ovjerom
Isprave o osobnom stanju	Turski izvadak iz registra stanovništva, turski rodni list i turski vjenčani list, izvadak s upisanim promjenama	Gotovo uvijek
Obrazovne isprave	Diploma, prijepis ocjena, potvrda o statusu studenta	Ovisi o ustanovi; često kod prijava za priznavanje istovrijednosti
Trgovački dokumenti	Ovjereni potpisi ovlaštenih osoba, potvrda o djelatnosti, društveni ugovor, punomoć	Gotovo uvijek
Sudski dokumenti	Sudska odluka, tursko uvjerenje o nekažnjavanju, tužba	Gotovo uvijek
Tehnički i promidžbeni tekstovi	Upute za uporabu, katalog, tekst mrežnih stranica	Obično nije potrebna

Redak „ovisi o ustanovi” mjesto je na kojem se gubi najviše vremena. Istu diplomu jedno sveučilište prihvaća samo s turskim sudskim prijevodom, dok je druga ustanova bez javnobilježničke ovjere neće ni uzeti u obradu. Pojedinosti po dokumentima prikupljamo u našem vodiču kroz dokumente.

Kako se uspostavlja lanac?

Javnobilježnički ovjeren prijevod fizički je lanac koji počiva na vlastoručnom potpisu i puca čim jedna karika nedostaje. Redoslijed je ovaj: valjan izvorni dokument, njegov vjeran prijevod, potpis i pečat prevoditelja, a zatim ovjera javnog bilježnika. Svaka karika pretpostavlja prethodnu; vratiti se unatrag i ispraviti najčešće nije moguće.

U praksi se očekuje da se javnobilježničkom uredu predoči izvornik dokumenta ili njegov ovjeren prijepis. Prevoditelj prijevod sastavlja s uputom na izvorni dokument, a javnobilježnički ured prijevod i njegovu podlogu zajedno uzima u evidenciju. Zato i kod poslova koji se vode na temelju digitalno poslane snimke izvornik u trenutku isporuke mora biti spreman.

Koraci postupka

1. Pribavlja se izvornik dokumenta ili njegov ovjeren prijepis; provjeravaju se nedostaje li koja stranica, je li koji pečat nečitljiv i ima li brisanja.
2. Razjašnjava se zahtjev ciljne ustanove: treba li samo prijevod, javnobilježnička ovjera ili povrh toga i apostille.
3. Prijevod izrađuje prevoditelj primjeren vrsti dokumenta i tekst prolazi drugo čitanje.
4. Prevoditelj prijevod potpisuje i pečati; prijevodu se dodaje tekst izjave.
5. Predmet se podnosi javnobilježničkom uredu; javni bilježnik ovjerava potpis prevoditelja uspoređujući ga sa zapisom u svojoj evidenciji.
6. Ovjeren se primjerak isporučuje. Ako je predviđena uporaba u inozemstvu, prelazi se na fazu apostillea.

Na što je usmjereno jamstvo kvalitete?

Kod prijevoda koji ide na javnobilježničku ovjeru popis za provjeru posve se razlikuje od onoga za književni tekst. Redoslijed je prvenstva ovaj: brojevi, datumi, vlastita imena, brojevi dokumenata, potpun opis polja s pečatima i potpisima te očuvan raspored stranice. Posljedica zamijenjenoga redoslijeda dana i mjeseca u datumu mnogo je teža od stilske pogreške.

Drugo su težište elementi koji se na dokumentu nalaze, ali nisu tekst. Pečati, hologrami, crtični kodovi i rukom pisane bilješke u prijevodu se prikazuju objašnjeni u uglatim zagradama. Izostavljanje tih elemenata stvara dojam da se prijevod ne podudara u cijelosti s izvornim dokumentom.

Zašto je toliko važno da se vidi izvornik?

Kod javnobilježnički ovjerenog prijevoda najviše rasprave izaziva pitanje na kojem dokumentu prijevod počiva. Ustanove razlikuju tri različita stanja: dokument čiji je izvornik viđen, prijepis kojemu je ovjerena vjernost izvorniku i običnu presliku. Njihova težina u službenom postupku nije jednaka, a koji je dovoljan, određuje ustanova koja dokument prima.

U praksi je najčešći problem ovaj: podnositelj pošalje snimku svojega dokumenta, prijevod se dovrši, a u fazi ovjere pokaže se da treba predočiti i izvornik. Ako je dokument u drugom gradu ili u inozemstvu, postupak čeka danima. Zato i kod poslova koji počinju od snimke treba već na početku pitati gdje je izvornik i kada će biti spreman.

Neki se dokumenti pak izdaju elektronički i provjeravaju QR kodom. Kod njih pojam „izvornika” funkcionira drukčije; ispis dokumenta ima smisao zajedno s adresom za provjeru putem interneta. Kod takvih je dokumenata važno da se u prijevod prenese i podatak za provjeru kako bi ciljna ustanova dokument mogla potvrditi.

Kako se prijevod objedinjuje kod dokumenata s više stranica?

Kod jednostraničnog izvatka iz registra stanovništva problema nema, no kod društvenog ugovora od dvadeset stranica ili kod prijepisa ocjena za više razdoblja cjelovitost stranica postaje tema za sebe. Isporuka prijevoda čije stranice nisu međusobno povezane može u ustanovama koje traže cjelovitost biti razlog odbijanja. Jednako se očekuje i da se numeracija stranica podudara s onom u izvorniku.

Druga je tema povezivanje izvornog dokumenta s prijevodom. Ustanova mora bez dvojbe vidjeti koji prijevod pripada kojem dokumentu. Zato se prijevod uređuje kao jedna cjelina zajedno s dokumentom na kojem počiva. Naknadno dodavanje ili uklanjanje stranica čini valjanost ovjere dvojbenom.

Treća je tema kod dugih dokumenata područje tablica i shema. U prijepisima ocjena i u financijskim izvještajima očuvanje strukture stupaca dolazi prije čitljivosti prijevoda; službenik usporedbu radi redak po redak. Prijevod u kojem su stupci zamijenjeni ili su redci spojeni otežava provjeru i produljuje obradu predmeta, pa i kad prenosi točan podatak.

Kako nastaje cijena?

Kod javnobilježnički ovjerenog prijevoda postoje dvije odvojene stavke i njih ne treba miješati. Prva je naknada za uslugu prevođenja; ovisi o opsegu, jezičnom paru i vrsti dokumenta. Druga je javnobilježnička nagrada i nju ne određuje prevoditeljski ured. Javnobilježničke nagrade podliježu službenoj tarifi i jednake su u cijeloj Türkiye.

Prema tome, potraga za „najjeftinijim javnim bilježnikom” nema smisla; razlike u tarifi između javnobilježničkih ureda nema. Razliku čini jedino opseg na strani prevođenja. Kako se izračunava stavka prijevoda, možete vidjeti na stranici cijena, a gradove u kojima možete obaviti postupak na stranici provincija.

Česte situacije

• Ishođenje apostillea pogrešnim redoslijedom. U nekim slučajevima apostille treba dobiti izvorna isprava, a u drugima javnobilježnički ovjeren prijevod. Kad je redoslijed pogrešan, postupak se ponavlja od početka.
• Isprava sastavljena u inozemstvu. Da bi se isprava koju je izdalo strano tijelo mogla upotrijebiti u Türkiye, očekuje se da je ovjerena u vlastitoj zemlji. Javni bilježnik u Türkiye ne ovjerava ovlast stranoga tijela.
• Predaja istog dokumenta većem broju ustanova. Ovjeren primjerak ostaje u ustanovi. Ako se prijavljujete trima ustanovama, zatražiti tri primjerka odmah brže je od naknadnog ponavljanja postupka.
• Promjena prevoditelja. Ovjera je vezana uz prevoditelja koji je potpisao. I najmanji naknadni ispravak teksta poništava ovjeru i postupak se provodi iznova.

Ako unaprijed želite vidjeti kroz koje će korake Vaš predmet proći, pošaljite dokumente putem obrasca za ponudu; popis koraka i potreban broj primjeraka poslat ćemo Vam u pisanom obliku.

Ovaj sadržaj daje opći okvir; pojedinosti svojstvene pojedinom postupku mogu se razlikovati. Bilo bi dobro da aktualne uvjete provjerite u službenom izvoru.